|
|
| travanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Myspace Cursors @ JellyMuffin.com
na ovom blogu pišem pričice, ili ako se baš nešto nađe copy pastam..... pa eto nadam se da će vam se svidjeti....
Moj drugi blog
Blog mene i moje frendice
Jednom davno živio pametan i lijep mladić po imenu Narcis. Nije volio društvo stoga je sam šetao po šumi. Nimfe, šumske vile su ga smatrale umišljenim zato što nije htio razgovarati s njima i zato što je uvijek šetao sam. Jedna on njih, Eho koja nije mogla govoriti se zaljubila u Narcisa. No, Narcis nije obračao pažnju pa je ona umrla od tuge. Nimfe su se naljutile zbog toga i odlučile su se osvetiti. Tužile su Narcisa Afroditi, božici ljpote. Ona ga je kaznila da se zaljubio u samog sebe. Jednog dana kada je vidio svoj odraz u jezeru toliko se zaljubio da je pao u njega i utopio se.
postoji i drukčija verzija kraja koja nam kaže da je umro od neuzvraćene ljubavi....
oluja bjesni..... još se nisam vratila kući.... tko bi rekao da će od tako lijepog sunačanog dana postat tako ružan dan..... snježna mečava.... znam da moram izdržati.... u blizini nema nikakvog skloništa.... još dobra dva sata do kuće.... a kada bi se probala vratiti do grada to bi trajalo sigurno nekih 3 sata..... računam si u glavi.... nema smisla vraćati se.... moram dalje..... snijeg tako gusto pada da ništa ne vidim.... više ne znam idem li u pravom smjeru.... hladnoća ispunjava moje tijelo..... znam da ću se smrznuti ukoliko sada stanem.... hodam dalje.... hodam.... hodam..... trebala sam već stići.... nemam više snage.... zar sam se izgubila.... suze liju niz obraze.... hodam i dalje.... ali moje noge više ne mogu izdržati.... padam.... u snijeg.... tako mek.... hladnoća me grije.... zove me.... zadnji puta pogledam oko sebe.... ugledam sjenu u mečavi.... pogledam bolje.... vidim neki čudan oblik... oči mi se sklapaju.... ali još uvijek gledam.... znatiželja me drži.... vidim kako mi prilazi..... anđeo.... prekrasan je..... ne mogu više gledati.... zatvaram oči.... osjećam kako sve nestaje.....
kao da je prošlo par sekundi.... osjećam nešto toplo na licu.... otvaram oči.... cijelo tijelo me boli..... zrake sunca.... brzo ustanem..... što se događa.... u svom krevetu sam.... zar je sve bio san.... ustajem.... pogledam kroz prozor.... vani je napadalo snijega.... pitam se.... što se dogodilo.... teško je shvatiti.... umijem se.... zaboravljam... nastavljam svoj život.... kao da se ništa nije dogodilo....
